Samostalna izložba Marka Živkovića

24 Siječanj 2012

U četvrtak 26. siječnja u 19 h u Galeriji Goll  otvorena je izložba Marka Živkovića, akademskoga grafičara - slikara iz Osijeka, profesora grafičkih tehnika na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek, član je International Christian Media (ICMC) u odjelu za tradicionalne medije (traditional media unit) od utemeljenja u Schefieldu (Austrija) 1995. Sudjelovao je na nekoliko konferencija kršćana–umjetnika (u Mittersillu 1993., Budimpešti 1995., Osijeku 1999.). Dobitnik je i mnogih nagrada i priznanja: Ex Aequo (1989.), 12. Biennale slavonaca (1989.), 15. Zagrebačka izložba Jugoslavenske grafike (1988.), velika diploma za crtež na 9. Internacionalnom biennalnom festivalu portreta crteža i grafike u Tuzli (1999.). Do sada je imao dvadeset samostalnih i više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Predgovor kataloga

        Slikar Marko Živković (1956.)  u srazu kobalta i vatrenih pigmenata razdire spokoj kvadrata koji dosadom trigonometrijskih zadatosti iscrtava tek nezaobilazan kadar slikoviđenja.Snažnim brazdama kista, umjetnik gradi plohu žitkih kolorističkih ozračja i suprotstavlja svijetlu bljesak slobodnih oblika zabilježenih kao svojevrsni otoci izronjeni iz utrobe slike.Sklad toplih i hladnih pigmenata ponekad oslobađa oblike prožete bestijalnim asocijacijama, što svakako zavisi o slobodi viđenja posmatrača, ili pak s druge strane drhtaju ruke umjetnika, koji u trenutcima slikarskog naboja, odnosno zanosa prepustio autodiktat mistici namaza.
Namaz mu je raspet od mrlje do volumenoznih obličja. Pastuozan, sočan, nerazgradiv ili pak gotovo akvarelan s poniranjem u sočnost guaša. Slikar Marko Živković dodatno razigrava dorečenu plošnu građu profinjenim grafizmima zacijelo temeljito izučenim još u najranijoj mladosti za vrijeme školovanja na Školi primijenjene umjetnosti, a kasnije je dorekao svoje umjetničko obrazovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Možda su baš ti grafizmi zalog studija u klasi profesora grafike Dževada Hoze svakako istaknutog grafičara i vrsnog pedagoga.
          Eksplozijom tišine u svojim slikama ispisuje svojevrsni vizualizirani dnevnik, samosvojno iskazuje osobne naboje, slutnje i raspoloženje. Iz slike u sliku mogu se isčitavati intimne ispovjedi autora, zatajene slutnje, ali i kultura slikanja koju je umjetnik izgradio kao svojevrsno slikarsko vjeroiskazanje. Dojmljivo je kako autor proživljava pojedine slike, ponekad kao multiplikate svednevnih viđenja pejzaža i ozračja, blagoslova i nemira grotla potisnutih emocija, oslobođenih samozataja. Ponekad je prepoznatljiv slikarski slijed iz jednog platna u drugo kao da su neke slike građene u istom emotivnom naboju i rađale jedna drugu, kao svoje slijednice s kojima će činiti logičan niz proživljavanja slikarstva nalik na filmske trake na kojima je zabilježen svaki kadar pojedinačno no u nizu tek čini cjeloviti izričaj autora, odnosno doživljaja. Unutar kolorističkog sadržaja krije se iskreno proživljavanje slikarstva ispunjeno poezijom, ali istovremeno i dramskim nabojem.
           Slikar Živković poetskog je izričaja, naročito u tankočutnoj slutnji lazurnih površina, ali istovremeno goropadnim kolorističkim, agresivnim, jarkim tonovima razgrađuje dramolet osobitog mizanscena. Odredio je svoje slikarstvo čudesnoj koreografiji koja ga oslobađa od retorike, ali projecira život, istovremeno slutnju i snoviđenje, kao i začeče apstraktne misli i interpretaciju radosti i spokoja. Ponekad se u njegovom slikarstvu isčitava profesor na Školi primijenjene umjetnosti u Osijeku, koji nepogrešivim vođenjem i vizualnim odrednicama inzistira na zadatostima kompozicije, skladu, ritmu i međuodnosima kao osnovnim konstruktivnim elementima slike, što svakako umjetnika predstavlja vjerodostojnim autorom.Ta studioznost iznuđuje vjeru u istinitost proživljavanja svake slike. Naročito kada suprodstavlja pastuozno slikarstvo lepršavo senzibilnim tonskim valerima ili pak okomite kompozicije narušava u zakonitosti rasta slobodnim interpretacijama.
            Osobitim odnosom prema intenzitetu boje, ali i građi kompozicije koja u sebi sadrži cjelovite elemente gotovo ograđene od pozadine ponekad se nameče asociacija na bljesak emajla na razorenoj površini koja ima osnovni cilj da prezentira medaljon kao istinsku vrijednost.Takvo slikarsko promišljanje svakako upozorava na umjetnika koji je posebno razvio senzibilitet za detalj, ali ne podređuje mu scenografiju unutar slike, već ona prerasta u cjelovit sadržaj koji za razliku od spomenutog medaljonaje nedijeljiv od cjelokupne likovne kompozicije.Dakle on je nužan, nezaobilazan i kao detalj suprotstavljen slojevitoj građi iz koje izranja, nebi li opet u nju nestao. S te straneu Živkovićevim slikama raspoznaje se i prikriven micžsticizam koji nije sadržaj slike, ali svakako doprinosi na koncentraciji ideje i misli izražene pigmentom koji vodi vješta ruka umjetnika.Možda je takav pristup irezultat temeljitog poznavanja umjetničkog zanata u kojem autor  suvereno pronalazi mogućnost iskaza svojih emocija i nepogrešivo provodi slikarsku ideju od grundiranog platna preko čina slikanja do dorečene misli, materijelizirane u nemiru kista, skladu međutonova i koordinaciji kolorističkih zadatosti.
              Svakako ovom izložbom umjetnik predstavlja zaokruženo i cjelovito poimanje slikarstva, osebujno i samosvojno, koji nije podložno modnim trendovima, ali ni tržišnim zadatostima no predstavlja slikara u najrječitijem umjetničkom ozračju.Umjetnik je istovremno poeta i dramatičar, mistik i romantik, no  svakako prije svega slikar izuzetnog senzibiliteta i pažnje vrijednog iskaza.

Ivan Vitez